Krk: pet stoljeća frankopanske vladavine
Priča o najmoćnijoj hrvatskoj feudalnoj obitelji koja je s otoka Krka oblikovala povijest čitave regije
Frankopani — najmoćnija hrvatska feudalna obitelj
U srcu Kvarnerskog zaljeva, na otoku Krku, započela je priča o jednoj od najmoćnijih feudalnih obitelji u hrvatskoj povijesti. Frankopani su s ovog otoka gradili svoju moć kroz pet stoljeća, ostavljajući neizbrisiv trag u arhitekturi, kulturi i političkoj povijesti ne samo Krka, već i šireg hrvatskog prostora.
Počeci na otoku Krku
Frankopani se prvi put spominju u 12. stoljeću kao knezovi otoka Krka. Njihovo izvorno ime bilo je Krčki knezovi (Comites Veglenses), a prezime Frankopan počeli su koristiti tek u 15. stoljeću, pozivajući se na legendu o podrijetlu od rimskog patricija Frangipanea. Prema povijesnim dokumentima, 1163. godine car Fridrik Barbarossa potvrdio je njihova prava na otok Krk, čime je započelo njihovo službeno priznanje kao feudalne sile.
Otok Krk bio je idealna baza za širenje moći. Strateški položaj na raskršću pomorskih putova omogućio im je kontrolu trgovine i pomorstva, dok su plodni dijelovi otoka osiguravali ekonomsku stabilnost. Grad Krk, s njegovim snažnim bedemima i utvrdama, postao je središte njihove vlasti.
Vrhunac moći u 15. stoljeću
Najvećeg utjecaja Frankopani su dostigli u 15. stoljeću, kada su njihovi posjedi obuhvaćali ne samo otok Krk, već i značajne dijelove kopnene Hrvatske. Godine 1430. knez Nikola IV. Frankopan dobio je od kralja Žigmunda titulu bana Dalmacije i Hrvatske, što je obitelj podiglo na sam vrh feudalne hijerarhije.
U tom razdoblju Frankopani su kontrolirali gradove Senj, Novi Vinodolski, Modruš, Brinje i brojne druge utvrde. Njihova moć bila je tolika da su mogli voditi samostalnu vanjsku politiku, sklapajući saveze s Venecijom, Ugarskom i drugim silama. Godine 1449. sklopili su sporazum s Venecijom o zajedničkoj obrani protiv Osmanlija, što svjedoči o njihovom međunarodnom značaju.
Kulturno i graditeljsko naslijeđe
Frankopani nisu bili samo vojnici i političari — bili su i veliki pokrovitelji kulture. Na otoku Krku i u gradu Krku izgradili su brojne crkve, palače i utvrde. Samostan i crkva Sv. Franje u gradu Krku, osnovani u 13. stoljeću, svjedoče o njihovoj religioznoj predanosti i mecenstvu.
Na Vela placa u gradu Krku, glavnom gradskom trgu, i danas se može osjetiti duh frankopanskog vremena. Poligonalna kula i drugi dijelovi gradskih utvrda nastali su upravo u razdoblju njihove vladavine, kada je grad Krk bio jedan od najvažnijih centara Kvarnerskog zaljeva.
Frankopani su također bili pokrovitelji glagoljske pismenosti. Iako je Bašćanska ploča u Jurandvoru nastala prije njihovog uspona (oko 1100. godine), oni su nastavili tradiciju poticanja glagoljice, što je vidljivo na brojnim natpisima iz njihovog vremena.
Pad i kraj dinastije
Usprkos svojoj moći, Frankopani su u 16. stoljeću počeli gubiti utjecaj. Osmanska prijetnja, pritisak Venecije i unutarnji sukobi oslabili su njihov položaj. Godine 1480. prodali su otok Krk Veneciji za 30.000 dukata, čime je završila njihova izravna vlast nad rodnim otokom.
Konačni pad došao je 1671. godine, kada su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, posljednji veliki predstavnici obitelji, pogubljeni u Bečkom Novom Mjestu zbog sudjelovanja u uroti protiv Habsburgovaca. Njihova smrt označila je kraj jedne ere u hrvatskoj povijesti.
Naslijeđe koje živi
Danas, gotovo tri i pol stoljeća nakon pada dinastije, frankopansko naslijeđe i dalje živi na otoku Krku. Krčki bedemi, Torrion, Mala vrata i brojne druge građevine svjedoče o njihovoj moći i viziji. Zavičajna etnografska zbirka Kornić čuva uspomene na to doba, dok Galerija Decumanus u gradu Krku redovito prikazuje izložbe posvećene frankopanskoj povijesti.
Za posjetitelje koji žele dublje zaroniti u frankopansku povijest, Kornić nudi idealan smještaj u Apartmanima Pančić. Iz ovog mirnog mjesta lako se mogu posjetiti sve frankopanske znamenitosti na otoku, od grada Krka do Vrbnika, uživajući pritom u autentičnom otočnom okruženju koje je nekad bilo dio najmoćnijeg hrvatskog feudalnog posjeda.